Upitan opstanak BiH ako se ne riješe tinjajući konflikti
Silvia Steininger je politologinja i pravnica, koja je na Heidelberškom institutu za istraživanje konflikata (HIIK) nadležna za istraživanje sukoba i napetosti u regiji Balkana. HIIK od 1992. godine godišnje objavljuje barometar konflikata (Conflict Barometar) koji predstavlja analizu globalnih sukoba. “Podjele, secesionistička nastojanja, prosvjedi protiv vlade i provokacije na etničkoj razini: Balkan se ne smiruje”, riječi su kojima je ona nedavno u razgovoru za Deutsche Welle opisala regiju kojoj pripada Hrvatska.
Tri skupine konflikata
U opširnoj analizi navodi se da na Balkanu postoje tri skupine sukoba i napetosti. Prva obuhvaća one vezane za etničke napetosti, koji su prije svega ostaci balkanskih ratova i zato su najčešće zastupljeni u zemljama bivše Jugoslavije. Druga grupa su tzv. klasični konflikti između opozicije i vlade, a njih u HIIK-u promatraju na nenasilnoj razini i u Rumunjskoj i Bugarskoj, ili uz pojavu nasilja na Kosovu i u Makedoniji. Treća grupa konflikata su oni vezani uz militantne skupine. To je na primjer suočavanje sa ksenofobnim, desničarskim do ekstremno desničarskim skupinama i manjinama u Mađarskoj ili konflikti s islamističkim grupama u Bosni i Hercegovini.
Svijet, općenito, nije mirno mjesto. Analitičari HIIK-a uspjeli su tijekom 2016. izbrojati 402 konfliktne zone, među kojima su u 226 sukoba uključivali nasilje, od tučnjava demonstranata s policijom do pravih ratova, poput onih u Afganistanu, Siriji i Libiji. Samo je Turska imala na stotine poginulih u seriji bombaških napada, a mnogi sukobi prolaze nezamijećeno, kao što su borbe između egipatskih sigurnosnih snaga i pristaša Islamske države na Sinajskom poluotoku, u kojima je na obje strane ubijeno 474 osoba. Pošteđen nije niti europski kontinent, gdje u Donbasu traje permanentni sukob između proruskih separatista i ukrajinskih snaga u kojem je zabilježeno više od 9800 mrtvih.
U usporedbi s tamošnjom situacijom, na Balkanu traje mir, ali prema zaključcima Silvije Steininger i članova njezine istraživačke grupe, u razmjerno malenoj regiji postoji velik broj izrazito dugotrajnih i veoma otrovnih sukoba. Posebice se broj etničkih sukoba na Balkanu tek jedva smanjio, zbog čega “konfliktni potencijal Balkana ostaje signifikantno visok”.
Doista, koje su te neuralgične točke u analizi politologa iz Heidelberga na jugoistoku Europe, kome pripada i Hrvatska? Na prostoru ex-Jugoslavije postoji spomenutih 13 zona konflikata, od kojih su neke vrlo opasne.
Kako pojašnjava dr. Josip Glaurdić, politolog koji je donedavno radio na Cambridgeu, a sada predaje na Sveučilištu u Luksemburgu, koji kaže da se protivi tezi o nedovršenoj povijesti na Balkanu, jer treba kontinuirano raditi kako bismo shvatili odakle prijetnje dolaze. “Jezikom desnice, treba biti spreman, a jezikom ljevice, ništa nas ne smije iznenaditi”, ironičan je dr. Glaurdić..
Čak tri konfliktna područja locirana su u Bosni i Hercegovini, srećom, na relativno niskim razinama ako se govori o opasnosti. To su politički sukob između Hrvata i Bošnjaka uslijed zahtjeva za stvaranjem hrvatskog entiteta u Federaciji BiH, koji je opisan kao “traženje autonomije” te pokušaji izdvajanja Republike Srpske, što je detektirano kao secesija. Oba konflikta još uvijek su politička, međutim, izazivaju permanentnu napetost; evo i dokaza: samo u ovom tjednu u Širokom Brijegu čitav stadion zviždao je prilikom intoniranja bosanske himne, i za to vrijeme publika je skandirala “Mi, Hrvati”, a vodeći bošnjački političar Bakir Izetbegović u srijedu je upozorio da bi svaki pokušaj odvajanja Republike Srpske od BiH neminovno vodio do sukoba koji bi imali nesagledive posljedice po cijelu regiju, istaknuvši da je to “crvena crta” koju Milorad Dodik nikako ne bi trebao pokušati prijeći.
Ali ovdje se (još uvijek) ratuje riječima, tako da u HIIK-u drže da se radi o najnižoj razini opasnosti od sukoba.
Zato je stupnjem više ocijenjena “opasnost od islamističkih skupina koje djeluju u ovoj državi”. To je podignuto na drugu razinu, koja označava ozbiljan, ali ipak nenasilan konflikt u vrijeme pisanja izvještaja.
U još većoj opasnosti je Makedonija, gdje su u tijeku dva konflikta. Onaj nižeg intenziteta odnosi se na zahtjeve albanske zajednice za dobivanje autonomije (posljednjih mjeseci Albanci su proširili količinu zahtjeva i sada žele uvođenje dvojezičnosti i izmjene ustava, što je izazvalo nove tenzije, kojih nije bilo u vrijeme izrade HIIK-ova izvještaja), dok su sukobi protivnika i pobornika VMRO, dosadašnjeg premijera Nikole Gruevskog, kojega se sumnjiči za korupciju i zloupotrebu policije, podignuti na opasni treći stupanj, koji uključuje nasilje među sudionicima.
Silvia Steininger je politologinja i pravnica, koja je na Heidelberškom institutu za istraživanje konflikata (HIIK) nadležna za istraživanje sukoba i napetosti u regiji Balkana. HIIK od 1992. godine godišnje objavljuje barometar konflikata (Conflict Barometar) koji predstavlja analizu globalnih sukoba. “Podjele, secesionistička nastojanja, prosvjedi protiv vlade i provokacije na etničkoj razini: Balkan se ne smiruje”, riječi su kojima je ona nedavno u razgovoru za Deutsche Welle opisala regiju kojoj pripada Hrvatska.
Tri skupine konflikata
U opširnoj analizi navodi se da na Balkanu postoje tri skupine sukoba i napetosti. Prva obuhvaća one vezane za etničke napetosti, koji su prije svega ostaci balkanskih ratova i zato su najčešće zastupljeni u zemljama bivše Jugoslavije. Druga grupa su tzv. klasični konflikti između opozicije i vlade, a njih u HIIK-u promatraju na nenasilnoj razini i u Rumunjskoj i Bugarskoj, ili uz pojavu nasilja na Kosovu i u Makedoniji. Treća grupa konflikata su oni vezani uz militantne skupine. To je na primjer suočavanje sa ksenofobnim, desničarskim do ekstremno desničarskim skupinama i manjinama u Mađarskoj ili konflikti s islamističkim grupama u Bosni i Hercegovini.
Svijet, općenito, nije mirno mjesto. Analitičari HIIK-a uspjeli su tijekom 2016. izbrojati 402 konfliktne zone, među kojima su u 226 sukoba uključivali nasilje, od tučnjava demonstranata s policijom do pravih ratova, poput onih u Afganistanu, Siriji i Libiji. Samo je Turska imala na stotine poginulih u seriji bombaških napada, a mnogi sukobi prolaze nezamijećeno, kao što su borbe između egipatskih sigurnosnih snaga i pristaša Islamske države na Sinajskom poluotoku, u kojima je na obje strane ubijeno 474 osoba. Pošteđen nije niti europski kontinent, gdje u Donbasu traje permanentni sukob između proruskih separatista i ukrajinskih snaga u kojem je zabilježeno više od 9800 mrtvih.
U usporedbi s tamošnjom situacijom, na Balkanu traje mir, ali prema zaključcima Silvije Steininger i članova njezine istraživačke grupe, u razmjerno malenoj regiji postoji velik broj izrazito dugotrajnih i veoma otrovnih sukoba. Posebice se broj etničkih sukoba na Balkanu tek jedva smanjio, zbog čega “konfliktni potencijal Balkana ostaje signifikantno visok”.
Doista, koje su te neuralgične točke u analizi politologa iz Heidelberga na jugoistoku Europe, kome pripada i Hrvatska? Na prostoru ex-Jugoslavije postoji spomenutih 13 zona konflikata, od kojih su neke vrlo opasne.
Kako pojašnjava dr. Josip Glaurdić, politolog koji je donedavno radio na Cambridgeu, a sada predaje na Sveučilištu u Luksemburgu, koji kaže da se protivi tezi o nedovršenoj povijesti na Balkanu, jer treba kontinuirano raditi kako bismo shvatili odakle prijetnje dolaze. “Jezikom desnice, treba biti spreman, a jezikom ljevice, ništa nas ne smije iznenaditi”, ironičan je dr. Glaurdić..
Čak tri konfliktna područja locirana su u Bosni i Hercegovini, srećom, na relativno niskim razinama ako se govori o opasnosti. To su politički sukob između Hrvata i Bošnjaka uslijed zahtjeva za stvaranjem hrvatskog entiteta u Federaciji BiH, koji je opisan kao “traženje autonomije” te pokušaji izdvajanja Republike Srpske, što je detektirano kao secesija. Oba konflikta još uvijek su politička, međutim, izazivaju permanentnu napetost; evo i dokaza: samo u ovom tjednu u Širokom Brijegu čitav stadion zviždao je prilikom intoniranja bosanske himne, i za to vrijeme publika je skandirala “Mi, Hrvati”, a vodeći bošnjački političar Bakir Izetbegović u srijedu je upozorio da bi svaki pokušaj odvajanja Republike Srpske od BiH neminovno vodio do sukoba koji bi imali nesagledive posljedice po cijelu regiju, istaknuvši da je to “crvena crta” koju Milorad Dodik nikako ne bi trebao pokušati prijeći.
Ali ovdje se (još uvijek) ratuje riječima, tako da u HIIK-u drže da se radi o najnižoj razini opasnosti od sukoba.
Zato je stupnjem više ocijenjena “opasnost od islamističkih skupina koje djeluju u ovoj državi”. To je podignuto na drugu razinu, koja označava ozbiljan, ali ipak nenasilan konflikt u vrijeme pisanja izvještaja.
U još većoj opasnosti je Makedonija, gdje su u tijeku dva konflikta. Onaj nižeg intenziteta odnosi se na zahtjeve albanske zajednice za dobivanje autonomije (posljednjih mjeseci Albanci su proširili količinu zahtjeva i sada žele uvođenje dvojezičnosti i izmjene ustava, što je izazvalo nove tenzije, kojih nije bilo u vrijeme izrade HIIK-ova izvještaja), dok su sukobi protivnika i pobornika VMRO, dosadašnjeg premijera Nikole Gruevskog, kojega se sumnjiči za korupciju i zloupotrebu policije, podignuti na opasni treći stupanj, koji uključuje nasilje među sudionicima.
Datum: 21.05. 2017.
Autor: Nije navedeno
Preuzeto sa stranice Dnevnik.ba sa linka:
https://www.dnevnik.ba/teme/upitan-opstanak-bih-ako-se-ne-rijese-tinjajuci-konflikti
